TKO JE VAŠ ŽUPAN, BUDUĆI GRADONAČELNIK?

Rođen je 1973. godine u Osijeku, a u trenutku kada je postao Osječko-baranjski župan imao je 31 godinu i bio je najmlađi župan u Hrvatskoj. Mnogi su tada bili skeptični prema mladom i neiskusnom, diplomiranom ekonomisti Krešimiru Bubalu, iako je na to mjesto došao sa mjesta direktora vukovarske podružnice Slavonske banke, te je već tada slovio kao iznimno sposoban i uspješan manager. Nemiran duh, uvijek aktivan, Krešimir je ušao u politiku jer mu je, reći će, smetalo što se politika shvaćala kao sredstvo vladanja nad narodom, a njegova ideja bila je služiti onima koji mu pruže povjerenje da život Slavonaca i Baranjaca učini boljim. Danas svi gospodarski pokazatelji govore da je na tom putu, no on ističe da je još uvijek puno posla pred nama i sve ono što smo činili u Županiji prenijet ćemo na Grad Osijek.

Danas svi znaju da je Krešimir Bubalo Osječko-baranjski župan koji je nedavno obilježio 5 godina županovanja, no tko je zapravo Krešimir kada nije župan i potpredsjednik HDSSB-a?

Obiteljski čovjek

Iako su se poznavali duže vrijeme, sudbonosni susret Krešimira i njegove buduće supruge dogodio se nakon pobjede Hrvatske nogometne reprezentacije nad Njemačkom u Francuskoj 1998. godine. Dok se slavilo na središnjem osječkom trgu, njih dvoje su se „skužili“, koju godinu iz toga obvezali se jedno drugom na vjernost, a rezultat toga su njihova tri sina s kojima Krešimir obavezno provodi nedjelje i sve svoje slobodne trenutke. Na nedjeljnim misama odvaja se od obitelji kada dođe trenutak da se od župljana prikupi lemozina, tada Krešimir pokorno uzima košaricu i kreće u obilazak crkve.

Najsretniji je kada mu supruga na stol stavi kiseli kupus, pa suprotno uvriježenom mišljenju o „glavešinama i janjetini“, Krešimir je vrlo jednostavnih gastronomskih zahtjeva. Uvijek ističe da uživa u različitim vrstama sireva, a voli ribu, tjesteninu i piletinu (bijelo meso), uz to popije čašu crnog vina ili svijetlog piva. Sa suprugom ne komentira politiku, iako ona ima razumijevanja za njegove obveze. No i pored toga Krešimir sam bira svoja odijela, košulje i kravate, zadovoljno ističe da je sam svoj „fashion guru“.

Ono što mu nedostaje to su obiteljska putovanja, kaže da je prije nego li je postao župan puno putovao, pa je, između ostalog, nakon što je diplomirao bio u SAD-u, u Las Vegasu gdje je doživio sjaj i čaroliju svjetske kockarske metropole, čak mu su nudila i mogućnost ostanka i rada u Americi, no sjeća se da mu je preteško bilo odreći se života u Hrvatskoj. Uz putovanja oduvijek je volio pročitati dobru knjigu, a kada je riječ o glazbi, onda kaže da uživa u dobrom starom rocku, ali rado posluša i one lijepe narodne pjesme što bi se narodski reklo „za dušu“. Tamburica? Naravno, odgovara, te dodaje, pa znate u kojoj sam stranci.

Voli izazove

Voli motore, brzinu i adrenalin, no ističe za takve užitke postoje primjerena mjesta, pa „makinu“ rado provoza u športskoj zračnoj luci. Na najnovije modele automobila koje možemo vidjeti na svjetskim salonskim predstavljanjima baš i nije „napaljen“, kaže, radije bi vozio nekog oldtimera, te dodaje : „to su auti sa stilom i povijesnim šarmom“. No pored brzine, voli i kada ga izazovu na teniski meč kojem se uvijek rado odaziva, a odaziva se i na kartaške partije u belotu. Da voli izazove potvrđuje i njegov prelazak iz kampanje za Županiju u kampanju za Grad Osijek. Iako bi u Županiji po anketama pobijedio u prvom krugu, brzo se odlučio za Grad u kojem, ističe, još se puno posla mora napraviti.

Strahovi i ŠBBKBB (što bi bilo kad bi bilo)

Kada je riječ o strahovima Krešimir kaže da se u životu najmanje boji vukova, no, uvijek je na oprezu da mu se ne dogodi zmija u njedrima. Iako je do sada imao takve susrete sa zmijama još niti jedna nije ga stigla ugristi, pa je mandat Osječko-baranjskog župana uspješno priveo kraju. Nada se da u budućnosti više neće imati problema sa zmijama, no kada govori o budućnosti uz smiješak dodaje: „volio bih jednoga dana naučiti svirati tamburu, volim dobru pjesmu i druženje s prijateljima, pa kada bude više vremena posvetiti ću se i tome“. Što će bit, biti će, ali što bi Krešimir bio da nije diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Osijeku gdje je bio vrlo uspješan, 1996. godine dobio je Rektorovu nagradu. Na to pitanje Krešimir odgovara : „završio bih teologiju“.

Na kraju ostaje da zaključimo – izgubili smo možda vrsnog teologa, ali sigurno imamo odličnog župana, a sutra i gradonačelnika Grada Osijeka – Krešimira Bubala.